Beba u trenutku rođenja nema do kraja razvijene oči i centre za vid u mozgu. Novorođenče ima razvijen periferni vid, ali centralni vid još mu se razvija. Tek pod utjecajem vanjskih vizualnih podražaja vidni se sustav razvija do kraja, pa ga tek nakon rođenja mora naučiti koristiti. Zato će tijekom prvih 12 mjeseci života beba doživjeti puno promjena vezanih uz razvoj vida. Većina novorođenčadi prvih nekoliko dana nakon rođenja gleda veće predmete, a za nekoliko tjedana reagira osmijehom kad vidi majčino lice. Odgovori beba na vizualne podražaje mogu se razvijati malo sporije, ali sa šest tjedana očekuje se da dijete ima dobar vizualni kontakt s majkom i pogledom prati predmete. Moguće je da bebe u prvih nekoliko mjeseci života gledaju “u križ”, odnosno da oči nisu sasvim pravilno koordinirane. Za nekoliko mjeseci pogled bi trebao bi biti usmjeren pravilno, uz dobar fokus i praćenje stvari. S oko pet mjeseci bebe vide svijet oko sebe trodimenzionalno te su s razvojem duboke percepcije svjesne koliko je neki objekt doista od njih udaljen. Vide i boje iako taj segment vida još uvijek nije sasvim razvijen, a vide, primjerice, i objekte kroz prozor. Konačno, s oko devet mjeseci bebe već prilično dobro mogu procijeniti udaljenost predmeta, a s deset mjeseci mogu uzeti predmet palcem i kažiprstom.

Zbog nerazvijenosti vidnog sustava tek rođeno dijete reagira na ono što mu je blizu i to je obično prvo majčino lice. Osim toga, očekuje se da reagira na svjetlosni podražaj, odnosno da se okreće prema svjetlu i pogledom ga prati. Već u prvih nekoliko mjeseci dijete bi trebalo biti zainteresirano za igračku. S vremenom i daljnjim razvojem vida dijete prati pogledom igračku i uredno poseže za njom. U malo starijoj dobi, ako ima problema s vidom, dijete će prinositi igračku vrlo blizu očima ili kriviti glavu dok ju promatra. U dobi kada počinju puzati ili hodati, mališani će biti dodatno nespretni, padat će i češće udarati u predmete.

Igračke već u najranijoj dobi imaju važnu ulogu u razvoju vida. Za jako malu djecu ili djecu koja imaju poteškoća s razvojem vida dobro je da su igračke jakih boja i kontrasta. Stoga, kada se bira mobil koji će visjeti iznad krevetića, iako se nama ponekad sviđa onaj pastelnih boja, za dijete je bolje da su boje i kontrasti više izraženi. S rastom djeteta, ako je s vidom sve u redu, igračke mogu biti sitnije i s više detalja kako bi se razvoj vida dalje poticao s obzirom na to da je s vremenom i cijeli vidni sustav bolje razvijen.

Iako postoje određena pravila i vremenski okviri u kojima se dječji vid razvija, neka djeca mogu imati vlastitu krivulju razvoja i ponekad nešto dosegnu ranije, a s nekima kasne. Ipak, ako se roditeljima čini da nešto s razvojem vida nije u redu, bolje je što prije odvesti dijete na pregled kako bi se utvrdilo je li sve u redu.

Za uredan razvoj vida ključan je poticaj iz okoline, znači djetetu treba ponuditi igračke koje su adekvatne za odgovarajuću dob. Danas već u najranijoj dobi treba, što je više moguće, izbjegavati ekrane. Iako je svjetlo potrebno za razvoj vida, dobro je ne izlagati dijete direktnom suncu i zaštititi ga šeširićem, odnosno u ljetnim se danima, što je više moguće, držati se sjene.

Djeca između treće i četvrte godine imaju razvijenu koordinaciju vida i pokreta rukama, odnosno fine motoričke vještine. Roditelji će to primijetiti po sve lakšem slaganju puzzli te igrom različitim igračkama koje zahtijevaju slaganje i finu motoriku. Kod crtanja mogu pravilno precrtavati oblike i crtati, primjerice, pravilne krugove. Između četiri i šest godina prepoznaju i počinju čitati slova. To je trenutak u kojem se razvija sposobnost čitanja, odnosno mogućnost praćenja teksta na stranici slijeva nadesno. Duboka percepcija vida potpuno je razvijena, a kod djece predškolske dobi to prepoznajete po pravilnom kretanju između objekata i u različitim sportovima, naročito onima s loptom. To je dob u kojoj vizualna percepcija djece postupno dostiže karakteristike vida odraslih. Neotkrivena greška ili očna bolest u dječjoj predškolskoj i ranoj školskoj dobi stoga mogu stoga imati nepovratne posljedice na razvoj vida.

U predškolskoj dobi roditelji mogu primijetiti da se dijete približava televizoru ili da previše približava igračke dok se igra. Ponekad dijete, kad ne vidi, žmirka, stišće ili trlja oči. Isto tako može biti nespretno. U predškolskoj dobi dijete je već dovoljno veliko i jasno komunicira, tako da ga se može i pitati ili samo kaže da ne vidi nešto što, recimo, roditelji normalno vide.

Najčešći je poremećaj vida djece u toj dobi dioptrija, koja se ispravlja nošenjem naočala. U toj su dobi najčešći dalekovidnost i astigmatizam, a kratkovidnost je češća u kasnijoj dobi. Slabovidnost ili ambliopiju izuzetno je važno prepoznati i liječiti u toj dobi jer je uspješnost liječenja poslije, kada je dijete starije, puno manja. U većini slučajeva strabizma optimalno je vrijeme za operaciju također predškolska dob.

Iako se u nekim slučajevima u ponašanju djeteta mogu prepoznati problemi s vidom, postoje, nažalost, i poremećaji u razvoju vida pri kojima roditelji sami ne primijete da s vidom nešto nije u redu. Jedan od takvih primjera je slabovidnost jednog oka. Budući da dijete cijelo vrijeme gleda s oba oka, lijepo se snalazi i dobro vidi te nitko ne primjećuje da nešto nije u redu s drugim okom, a slabovidno oko sve više zaostaje. U Hrvatskoj je Ministarstvo zdravstva za djecu propisalo obavezan oftalmološki pregled u dobi od četiri godine. Slabovidnost je, ako se otkrije u dječjoj dobi, izlječiva bolest.

Kod djece u osnovnoj školi važno je prevenirati mogući razvoj kratkovidnosti, koja postaje sve veći problem školaraca. Kod djece školske dobi problemi s vidom mogu značajno utjecati na obrazovanje te sudjelovanje u sportskim i ostalim izvanškolskim aktivnostima. Ako zaostaje u redovitim aktivnostima, dijete gubi samopouzdanje.

Djeca školske dobi imaju vid razvijen kao i odrasli ljudi, međutim, to ne znači da je vidni sustav u cijelosti stabilan i neosjetljiv na štetne utjecaje. Iako normalan razvoj vida završava uglavnom sa šest godina života, štetni utjecaj u školskoj dobi, čak i ako dijete ima u cijelosti uredno razvijen vid, može izazvati razvoj slabovidnosti.

Najčešći poremećaj u školskoj dobi danas sve više postaje kratkovidnost. Najčešća pritužba djeteta je da ne vidi dobro napisano na školskoj ploči. S obzirom na sve veći razvoj kratkovidnosti, u današnjem svijetu sve se više pokušava utjecati na pojavu i porast kratkovidnosti. Naravno, preporučuje se da dijete što manje vremena provodi pred različitim ekranima, a što više na otvorenom i na dnevnom svjetlu. Istraživanja su pokazala da boravak na otvorenom potiče lučenje određene supstance koja smanjuje rast oka u dužinu i pojavu kratkovidnosti. U slučajevima kada su djeca već kratkovidna i dioptrija brzo raste, ordiniraju se posebne vrste kontaktnih leća (multifokalne kontaktne leće, ortokeratologija) ili određene kapljice (Atropin) kojima se pokušava utjecati na porast dioptrije.

Današnji suvremeni materijali od kojih su izrađene kontaktne leće propuštaju dovoljne količine kisika potrebne oku, a rizik od infekcija također je znatno manji nego prije te nema stroge granice kada djeca mogu početi nositi kontaktne leće. Međutim, s obzirom na aktivan razvoj oka u dječjoj dobi, a i zbog težeg održavanja higijene i rukovanja kontaktnim lećama, prednost se ipak daje nošenju naočala. Ipak, ponekad su leće prvi izbor. U nekim slučajevima kada je razlika dioptrije između dva oka prevelika da bi se mogla korigirati naočalama te jedno oko ne bi moglo gledati svojom punom oštrinom, preporučuje se nošenje kontaktnih leća. Isto tako, postoje neke dioptrije (cilindri) gdje se naočalama ne može dobiti puna vidna oštrina, a treba uzeti u obzir i način života djeteta (bavljenje sportom), kada barem određeni dio dana dijete može imati potrebu za nošenjem leća.