Kad govorimo o mobilnim telefonima, tabletima, monitorima računala i televizorima, najčešće se spominje utjecaj plavog svjetla koje emitiraju ti uređaji. Plavo svjetlo prodire u dublje slojeve našeg oka, u mrežnicu, i dugoročna izloženost takvoj svjetlosti može imati negativne posljedice na vid.

Plavo je svjetlo dio vidljivog dijela spektra svjetlosti koji naše oko zamjećuje, kratke valne dužine od 380 do 500 nanometara i visoke energije. Sunčeva svjetlost najjači je prirodni izvor plavog svjetla koji je nužan za normalan cirkadijalni ritam pojedinca, dakle biološki ritam spavanja i budnosti važan za fiziološke i psihološke funkcije. Umjetno plavo svjetlo manjeg je intenziteta u odnosu na prirodno, ali smo mu dulje izloženi tijekom dana, na udaljenosti bližoj oku i u zatvorenim prostorima. Dugotrajna izloženost dovodi do zamora očiju poznatijeg kao “digital eyestrain”. Umjetno plavo svjetlo remeti cirkadijani ritam jer stanice mrežnice kada su mu izložene luče melanopsin, koji suprimira lučenje melatonina odgovornog za spavanje.

Direktno gledanje u Sunce, čak i jako kratko, može uzrokovati oštećenje struktura oka. Ako pokušate gledati u Sunce, uočit ćete da je to jako teško i neugodno. Jako blještavilo odvraća pogled i zjenice se suze jer se oko prirodno štiti. Kod ljudi koji gledaju u Sunce dolazi do fototoksičnog i termalnog oštećenja središnjeg dijela mrežnice koje se naziva solarna makulopatija. Od većine oštećenja oko se oporavi u roku od šest mjeseci do godinu dana, ali kod nekih se vid više nikada u potpunosti ne popravi. Za promatranje pomrčine Sunca postoje odgovarajuće naočale, eclipse solar glasses, s ISO standardom jer obične sunčane naočale nisu adekvatne, kao ni druge vrste optičkih instrumenata. Kad govorimo o suncu, s prekomjernim izlaganjem povezujemo i UV zrake, od kojih trebamo zaštiti i oči, a ne samo kožu. Dugoročni, kumulativni učinci UV zraka na oko očituju se u pojavi mrene, pterigija i makularne degeneracije. UV zrake koje se reflektiraju s vodenih površina (mora, jezera), snijega, leda i pijeska također mogu dovesti do izravnog oštećenja površine oka, fotokeratitisa ili opekline rožnice, što je izrazito bolno i neugodno, ali je oporavak potpun.

Prirodno svjetlo našem je oku najugodnije. Boravak na dnevnom svjetlu od 30-ak minuta dovodi do produkcije serotonina i vitamina D koja je dovoljna za normalno funkcioniranje organizma i dugoročno zdravlje. Dokazano je da boravak na dnevnom svjetlu od najmanje jedan sat tijekom dana smanjuje nastanak i progresiju kratkovidnosti kod djece. U vremenu u kojem živimo sve smo više izloženi umjetnom osvjetljenju i tu ne postoji idealno rješenje kojim bi se nadomjestilo prirodno svjetlo. Kad govorimo o umjetnom osvjetljenju, osim svjetline koja se mjeri u lumenima, na izvorima osvjetljenja može se vidjeti i oznaka K, koja označava temperaturu boje izvora svjetlosti. Imamo izvore osvjetljenja u rasponu od 1800 K (topla svjetla) do 6500 K (hladna svjetla). Što je veći broj K, izvor svjetla sadrži više plavog svjetla. Tako ćemo, ovisno o potrebama, izabrati izvor svjetla s većim K (3000 do 6500 K), odnosno hladno svjetlo za dnevne aktivnosti, osvjetljenje radnog mjesta ili škole kada nam je potrebna veća usredotočenost, a toplo svjetlo (do 3000 K), primjerice, za čitanje prije spavanja. U novije se vrijeme proizvodi i pametna rasvjeta (smart bulb) koja se prilagođava trenutnim potrebama u prostoru te se pomoću aplikacija može mijenjati od toplog prema hladnom svjetlu.

Teško je ponekad procijeniti radi li se samo o umoru očiju ili je uzrok smetnji ipak neka očna bolest. Ako imamo odgovarajuće naočale za rad, ponekad i zaštitne naočale (žute leće) koje blokiraju plavo svjetlo, odgovarajuće osvjetljenje prostora i digitalnih uređaja na kojima radimo, a unatoč tome zamjećujemo nejasan vid, mutnu, iskrivljenu sliku, da se nešto u vidnom polju pojavljuje ili nestaje ili bilo druge promjene koje nisu uobičajene, preporuka je javiti se liječniku. Crvenilo očiju može biti uzrokovano iritacijom ili dugotrajnim gledanjem u ekrane, ali nakon kraćeg odmora trebalo bi spontano nestati. Kao prvu pomoć kod nelagode i umora u očima uvijek možemo koristiti umjetne suze, ali ako smetnje traju dulje, potreban je oftalmološki pregled.

Prirodna, Sunčeva svjetlost prijeko je potrebna za normalno funkcioniranje i odrasli bi joj trebali biti izloženi minimalno 30 minuta dnevno. Za normalan rast oka kod djece potreban je jedan do tri sata boravka na dnevnom svjetlu.

Odrasli su, a djeca posebno, osjetljivi na prekomjerno izlaganje UVA i UVB zrakama, pa je potrebna zaštita (polarizacija) na postojećim naočalama ili su im potrebne sunčane naočale s UV filtrima. Nikada nemojte direktno gledati u sunce.

Kožu oko očiju i lica treba zaštititi kremom s UV zaštitnim faktorima, a zaštiti treba i glavu. Plavom smo svjetlu izloženi preko monitora, mobitela, LED svjetala, televizora i laptopa i na tim bi uređajima trebalo regulirati svjetlinu i uključiti filtar za plavo svjetlo. Preporuke su, a posebno za djecu, da se ne izlažemo izvorima plavog svjetla barem jedan do dva sata prije odlaska na spavanje radi održavanja normalnog ritma spavanja. Prilikom rada na računalu ili mobitelu važno je napraviti pauzu te svakih 20 minuta po nekoliko minuta gledati u daljinu i odmarati oči.