Štitnjača je žlijezda koja se nalazi na vratu, mekane je strukture, nalazi se ispred dušnika i ako je uredne veličine, nećemo je uočiti. Njezina je uloga bitna jer izlučuje hormone štitnjače koji reguliraju metabolizam. Uredan rad štitnjače je neminovan za normalan radi organizma, na primjer za potrošnju energije, rad srca, probavnog sustava, regulaciju temperature, razvoj središnjeg živčanog sustava.

Bolest štitnjače može se očitovati promjenom njezine strukture (npr. štitnjača je povećana ili ima čvorove) i/ili promjenom njezine funkcije (štitnjača radi usporeno ili ubrzano). Kada je struktura štitnjače značajnije promijenjena, na vratu se može uočiti i uvećanje same žlijezde, što znači da će u kliničkom pregledu liječnik moći pipati promjene štitnjače. Promjena funkcije štitnjače očituje se simptomima koji nisu vezani uz vrat nego uz cijeli organizam. Tako usporeni rad štitnjače (hipotireoza) dovodi do znakova sporijeg metabolizma kao što su dobitak na tjelesnoj masi, umor, oticanje, neredovite menstruacije, zatvor, suha koža, usporenost.

Ubrzan rad štitnjače (hipertireoza), naprotiv, dovodi do znakova ubrzanja metabolizma. Promjena strukture štitnjače i njezine funkcije ne dolaze neminovno zajedno: netko može imati mnogo čvorova u štitnjači, no urednu hormonsku funkciju, a netko usporen rad štitnjače uz gotovo normalnu građu žlijezde.

Hipertireoza je stanje kada u organizmu postoji previše hormona štitnjače. Simptomi hipertireoze zapravo su znakovi pojačanog metabolizma: bolesnici gube na tjelesnoj masi unatoč dobrom apetitu, pojačano se znoje, imaju nesanicu i psihičku tenziju, osjećaju ubrzan rad srca, mjere povišen krvni tlak, koža im je vlažna i topla, umorni su, imaju učestale stolice. Hipertireoza se češće javlja u žena (ali ne neminovno) i tada su česti poremećaji menstruacijskog ciklusa. Svi simptomi ne moraju biti prisutni kod svakog bolesnika. U nekih je vidljivo povećanje štitnjače na vratu i promjene na očima.

Što učiniti?

Ako bolesnik ima simptome koji odgovaraju hipertireozi, potrebno je potvrditi ili isključiti hormonski poremećaj laboratorijskim testovima. Prvi korak jest javiti se obiteljskom liječniku koji će uz pomoć svojeg kliničkog iskustva, simptoma i znakova bolesti te laboratorijske obrade potvrditi ili isključiti dijagnozu. Nerijetko užurban stila života, stres ili neke druge bolesti “imitiraju” pojačan rad štitnjače, no hormonski nalazi su uredni. To ne znači da bolesnik nema određene tegobe, nego da one nisu uzrokovane bolešću štitnjače te da je potrebno naći njihov uzrok.

Najčešći uzrok hipertireoze jest Gravesova bolest, koja je autoimune naravi. Kako objasniti autoimunost? U zdravom organizmu protutijela (obrambene bjelančevine) služe kako bi se organizam obranio od, primjerice, zaraznih bolesti. Očekivano je da se protutijela stvaraju protiv onoga što je našem organizmu strano, kao što su bakterije ili virusi. Autoimunost je pogreška u imunosnom sustavu kada organizam napada sam sebe te dovodi do bolesti. U Gravesovoj bolesti protutijela koje proizvodi vlastiti organizam vežu se na površinu stanica štitnjače i dovode do njezina pojačanog rada. Razina navedenih protutijela može se odrediti laboratorijski.

Ako je Gravesova bolest uzrok hipertireoze, autoimunost utječe i na oko: protutijela dovode do zadebljanja očnih mišića i tkiva koje se nalazi oko očne jabučice. Zbog toga bolesnici uz simptome hipertireoze imaju i promjene na očima.

Drugi uzroci hipertireoze su čvorovi u štitnjači koji pojačano luče hormone, upale štitnjače koje nisu autoimune naravi, uzimanje nekih lijekova i slično. Kod drugih uzroka hipertireoze ne postoje promjene na očima jer narav bolesti koja je dovela do pojačanog rada štitnjače nije autoimuna.

Jednostavno, i sam pogled u oči bolesnika s hipertireozom može značajno olakšati dijagnozu.

Gravesova orbitopatija je autoimuna bolest oka koja nastaje zbog uvećanja mišića i masnog tkiva očiju, a javlja se u bolesnika s Gravesovom bolešću. Smatra se da 25 do 50 posto bolesnika ima kliničke promjene: one su ponekad vrlo blage i neprimjetne. Međutim, to nije pravilo i neki bolesnici imaju težak oblik očnih promjena koje utječu na kvalitetu života i/ili ugrožavaju vid. Bolesnici (ili njihova okolina) najčešće isprva primijete promjene na očima koje karakterizira “izbuljen” izgled na jednom ili oba oka. Javlja se i crvenilo, otok vjeđa, osjećaj nadraženosti oka, osjetljivost na svjetlost, suho oko, pritisak u očnoj jabučici, ograničena pokretljivost oka.

Neki bolesnici primjećuju tzv. dvoslike (viđenje dvostruke slike jednoga predmeta), neki zamućenje vida i jaku bolnost. Promjene na očima ne moraju se nužno dogoditi u isto vrijeme kada dolazi do hipertireoze. Nekim se bolesnicima isprva dogode promjene na očima, a tek potom dođe do poremećenog rada štitnjače. Nekima je (što je mnogo rjeđe) funkcija štitnjače uredna ili slabija.

Tko ima veću vjerojatnost od razvoja Gravesove orbitopatije?

Veći rizik imaju pušači i žene, rizik donose i naslijeđe, razina protutijela, stupanj disfunkcije štitnjače te stres. U usporedbi s onima koji nemaju orbitopatiju, a liječe se od Gravesove bolesti, oni s orbitopatijom malo su stariji.

Gravesova orbitopatija liječi se timski: kako se radi o bolesti koja zahvaća više međusobno povezanih organskih sustava, potreban je multidisciplinarni pristup koji uključuje oftalmologa i endokrinologa, odnosno specijalista nuklearne medicine. Liječenje se provodi prema međunarodnim smjernicama Europske grupacije za Gravesovu orbitopatiju. Radi se o multidisciplinarnoj skupini eksperata iz niza europskih centara (u kojima je i onaj iz Republike Hrvatske) koji izdaju smjernice za dijagnostiku, kliničku obradu i liječenje.

Smjernice navode da je bitno što ranije normalizirati rad štitnjače, a u njima je navedeno kada se daje koji lijek za očne promjene, kako i u kojoj dozi. U teškim oblicima, osim primjene lijekova u obliku kapi za oči, potkožnih injekcija, tableta i infuzija, dolazi u obzir i orbitalno zračenje ili operativno liječenje oka.

Što može učiniti bolesnik?

Potrebno je redovito uzimati lijekove, dolaziti na kontrolne preglede i prestati pušiti. Pušenje je vodeći čimbenik rizika, koji se može lako promijeniti, a izrazito negativno utječe na pojavnost bolesti, njezin tijek i prognozu.

Za kraj, citirat ću američkog predsjednika J. F. Kennedyja: “Ne pitajte što vaša zemlja može učiniti za vas, nego što vi možete učiniti za nju”. Tako je i s očima: ako bolesnik ima Gravesovu orbitopatiju, treba pratiti upute liječnika, ne povoditi se neprovjerenim informacijama koje uključuju dijete, uzimanje preparata joda i slično te treba – PRESTATI PUŠITI!